” Na velikom prostoru sve je puno ljudi. Tko želi Bogu, k Ocu svome, neka ide k Bogu, k Ocu svome… Svi dižu ruke u zrak pa tako i nas dvojica. Propinjem se na prste podignutih ruku i uperenog pogleda u smjeru neba. Želja me kida i preplavljuje užitak nemjerljiv sa ničim dosad isprobanim u životu. Ja toliko želim ići k Ocu svome, k Bogu svome! U meni ne postoji ništa. Oko mene ne postoji nitko. Samo je želja za odlaskom jedino saznanje, jedina svijest. Svi odlaze gore u visine, a četvrtina ljudi pada oko mene kao kruške zrele s grana….”

Petar Janjić – Tromblon  Vukovar 18. studenoga 1991.