satnik
ANTE pok. Tomislava BARTULOVIĆ
30. 10. 1951. – 9. 06. 2000.
Ratni dnevnik načelnika inženjerije 141. brigade dipl. inž. satnika Ante Bartulovića nam opisuje složeno spašavanje brane od totalnog rušenja i ulogu hrvatskih branitelja u tome.
28.1.1993. Sinj-Peruča
– U 16.10 sati Frane Ivanišević me izvijestio, nakon primljene obavijesti Ivana Vuke, da je brana „Peruče” pukla, u podnožju izlazi crna voda. Dogovore hitan odlazak na GI FGZ dr. A.Mihanoviću. Trebalo je s projektima brane otići u Zagreb. Nakon konzultacije s Ivaniševićem svi smo mojim autom otišli u Sinj. Angažirana su sva mjerodavna poduzeća sa svojom mehanizacijom.
– U 20,15 sati otišli preko Panja i Bitelića na branu. Lijevi bok i preljevna ustava totalno porušeni, ostalo se ne vidi pod reflektorom, a ne smijemo svijetliti zbog izazivanja četnika. Preko Hrvaca otišli na drugu stranu i prešli preko cijele brane, lijevi bok porušen, veliki krater dubine 5-6 m, sredina brane ulegnuta za 1,5 – 2,0 m na duljini 30-tak metara i poprečne pukotine. Na lijevom boku voda se prelijeva preko jezgre i ulazi u tijelo brane. Vrata strojarnice otvorena svega 40-50 cm, kroz koju teče muljevita voda, koja je totalno razbijena, a voda dolazi iz pravca rasklopnog postrojenja iza strojarnice. Mala strojarnica glavnog zatvarača nije razbijena.
– 23,20 sati zaključak da je stanje brane poslije rušenja gore nego što je izgledalo. Organizirati rad na popunjavanju kratera i organizirati otvaranje temeljnog ispusta ispod same brane.
– Oko 23.30 sati došao general Ante Roso i puk. Ivan Gašpar. Nakon upoznavanja sa situacijom odlučeno je da se mi- vojni stožer odvojimo od civilnog dijela stručnjaka u posebnu prostoriju. Dogovorene su sve radnje za uspostavu sigurnosti građana, ispitivanje terena i otvaranje ispusta bez rušenja, dobiveni su i građevinski projekti temeljnog ispusta, paralelno su izvršene sve pripreme za eventualno rušenje brane, osigurani kamioni i materijal za punjenje, eksploziv i ostala mehanizacija
– 29.1..93 u 6 sati prestala oko Peruče pucnjava, stanje pogoršano, brana podrhtava, na sredini ulegnuće i 3 m, pod kutom 30 stupnjeva prema jezeru. U rasklopnom postrojenju vodoskok visine do 3 m. Ivanišević se popeo na vrh cilindra temeljnog ispusta – mina nema. Nakon ostalih pregleda nema tragova miniranja temeljnog ispusta osim ako je to u unutrašnjosti mehanizma.
U 8,45 došla ekipa Elekroprivrede, inž. Stojić rekao da je brana pred rušenjem i da je potrebno odmah otvoriti temeljni ispust. Miniranje bi bilo prerizično i o njemu su bili informirani svi do Šarinića. Nasipavanjem se je stanje popravljalo. Građevina pomoćnog zatvarača temeljnog ispusta nije porušena, zatvarač je otvoren. Inž. Stanić nije ništa dirao ali pretpostavlja da su popustile brtve. UNPROFOR je tvrdio da je i pomoćni zatvarač miniran.Možda je tu zamka?
Pomoću kompresora počelo se je dizanjem ustave. Ističe bistra i čista voda. Strepnja hoće li doći do eksplozije. Hoćemo li do vrha? Govorim (sat. Bartulović ) diži do vrha i stavi bolcene. Most se trese – Cetina teče 300 m3/sec kroz temeljni ispust. Brana je spašena. Inž. Stojić – civilni stožer nam čestita.
29.1.93. u 14 sati i 10 min. Imali smo sreće – idemo dalje.
Opis svih radnji i odluka je opširan i dopunjen nacrtima i skicama postrojenja. Bilo je mnogo dilema ali kod svih postupaka se pokazala hrabrost, stručnost, snalažljivost, domišljatost, svih sudionika kao i znanje i sposobnost u preuzimanju velikog rizika, svojim odlukama.