Odlukom Predsjednika RH i Vrhovnog Zapovjednika OS RH od 12. studenog 1991. godine ustrojena je 141. brigada HV, koja je nastala od pripadnika Prvog splitskog dragovoljačkog bataljuna i dragovoljaca sa područja grada Kaštela te drugih organiziranih postrojbi i skupina koje su tijekom 1991.godine bile angažirane na zaštiti važnijih objekata, na blokadi i oslobađanju vojarni, kao i na pripremama i uvježbavanju za odlazak na bojišnicu i to:

• Prvi splitski samostalni dragovoljački bataljun, sastavljen od dragovoljaca iz odreda Narodne zaštite gradskih mjesnih zajednica, a koji postaje  1. bojna.
• Dragovoljci odreda TO i NZ s područja općine Kaštela organizirani u 2. (kaštelanski)  bataljun, od kojega nastaje 2. bojna.
• Treći i četvrti bataljun sastavljen od drugih organiziranih dragovoljačkih skupina i pripadnika sa šireg područja općine Split koji postaju 3. 4. bojna.

Nedugo po osnutku brigade, dio 1.bataljuna zajedno sa posadom topova i dijelom veze 2.bataljuna odlazi u studenom 1991. god. izvršavati borbene zadaće na Južnom bojištu: Ošlje -Topolovo- Bistrina, spriječavajući ulazak neprijatelja u Ston   i pokušaje prodora neprijatelja prema dolini rijeke Neretve.

Sredinom prosinca 1991. god. 1. I 2. bojna se upućuju na drnišku bojišnicu, gdje gdje im se početkom 1992. god. pridružuju 3. i 4. bojna, te na toj bojišnici Brigada ostaje do konca srpnja 1992. god. djelujući na području Moseća – Svilaje, a jedan dio sudjeluje i u operaciji Miljevci. Nadnevka 15. srpnja 1992. god. jedan ojačani vod odlazi na ispomoć na istočno-slavonsku bojišnicu.

Krajem srpnja 1992. god. Brigada je iz „R“ preustrojena u „B“ formaciju snage jedne ojačane bojne sa cca 750 pripadnika. Nakon razvojačenja većeg dijela postrojbe, Brigada jačine jedne ojačane bojne (3.bojna) se upućuje na izvršenje zadaća na Južnom bojištu, gdje je bila angažirana do sredine listopada 1993. god. kao nositelj zadaća Taktičke grupe-3.
Podkraj siječnja 1993.god. jedna borbena skupina postrojbe sudjeluje u operaciji Peruča, dok je druga borbena skupina upućena na ispomoć u prostor Miljevaca.

Od veljače 1993. god. 1. bojna je ponovno na drniškoj bojišnici, a početkom ožujka iste godine veći dio Brigade (1. I 2. Bojna zajedno sa zapovjedništvom i pristožernim postrojbama) odlazi na jednu od najaktivnijih bojišnica u tom vremenu , bojišnicu u zadarskom zaleđu, Pavići – Suhovare – Islam Grčki – Kašić, kao nositelj zadaća Sektora-3, a njima se u listopadu 1993. god. po povratku s Južnog bojišta pridružuje i 3.bojna.

U ovom razdobl

ju Brigada je, djelujući istodobno na dva različita bojišta (južno i zadarsko) kao nositelj Taktičke grupe-3 i Sektora-3, uspješno izvršavala složene i zahtjevne zadaće. Zbog uspješnog izvršavanja svih postavljenih zadaća na zadarskom bojištu brigadu je pohvalio načelnik GS OSRH, te istaknuo kao jednu od najboljih pričuvnih postrojba HV-a.

Brigada je ponovno mobilizirana u punom sastavu u sklopu provedbe operacije Oluja. U toj operaciji Brigada je dala znakovit obol u spriječavanju neprijatelja da povrati oslobođeni prostor.Krajem travnja 1994. god. Brigada odlazi u pričuvu gdje se provode aktivnosti obuke, izobrazbe i uvježbavanja svih njenih postrojba , s ciljem jačanja borbene spremnosti za predstojeće oslobodilačke operacije.

Nadnevka 13. kolovoza 1995. god. brigada proživljava jedan od najtežih trenutaka na svom ratnom putu. Toga dana izvršen je jaki neprijateljski kontraudar, jedini poslije operacije Oluja, u područje razmještaja Brigade na bosansko-grahovskoj bojišnici.
Tim žestokim napadom neprijatelj je pokušao vratiti izgubljene položaje, te ovladati prijevojem Derala, kako bi presjekavši komunikaciju B.Grahovo – Knin stvorio uvjete za daljnja napredovanja prema Livnu i Kninu.
Neprijateljski napad započeo je u ranim jutarnjim satima izravnim pokušajem pješačkog proboja naše crte obrane, a nakon svitanja neprijatelj u borbu uključuje topništvo, oklopništvo i zrakoplovstvo. U žestokom pješačkom okršaju, Brigada trpi velike gubitke u ljudstvu, 15 poginulih i 43. ranjenih pripadnika.
Unatoč velikim ljudskim gubicima Brigada se uspijeva oduprijeti neprijatelju, zadržati položaje i borbeni raspored, te nakon dva dana skupa sa drugim postrojbama HV-a krenuti u kontranapad.

Brigada je bila angažirana i u oslobodilačkim operacijama Maestral i Južni potez, gdje uspješno izvršava sve postavljene zadaće.

Krajem 1995. god. dolazi do razvojačenja najvećeg dijela pripadnika Brigade, dok manji dio ostaje u sastavu do 30. lipnja 1996. god.

Na ratnom putu Brigade život je izgubilo 60 njenih pripadnika.

Odlukom Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OSRH, za doprinos u Domovinskom ratu, Brigada je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog.

Ratni zapovjednici Brigade su bili:

• brigadir Anđelko Vidošević
• general-bojnik Žarko Tole
• brigadir Jakov Miletić
• brigadir Ljubomir-Mirko Palošek
• brigadir Bruno Vukić
• pukovnik Nediljko Sirić
• brigadir Ivan Vukić