Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja u Suhovarama i služenjem  Sv. mise Zadušnice u crkvi Gospe od zdravlja  u nedjelju 2. ožujka 2014. god. je odana počast poginulim hrvatskim braniteljima u akciji „Drače“.  Vijence su položila izaslanstva Udruga: 7. gbr. 112.br. 141.br. 7.dp. Općine Poličnik i Mjesnog odbora Suhovare. Tom prigodom je udruzi „Žene u Domovinskom ratu Zadar“ uručen primjerak naše monografije.

Nakon uspješno izvedene akcije Maslenica došlo je do neprijateljskog protuudara na Kašić i Pridragu . Zbog teške situacije na tom dijelu ratišta i ugroze dostignute bojišnice, 28. veljače 1993. god  2. satnija 1. bojne 141. brigade na čelu sa zapovjednikom Ivicom Golemom  Crnim i vod  MB 120 mm sa zapovjednikom Đivom Matanom, po zapovjedi Zapovjednika ZP upućeni su sa Moseća u Suhovare da učvrste dostignutu  crtu obrane prema neprijateljskom uporištu Drače.  U akciji  7. gardijske brigade (3. i 5. ožujka 1993.) naši momci su imali zadaću osiguranja  prve crte od neprijateljskog  protuudara i kasnije preuzimanje i stabilizaciju novodostignute crte. Kako je akcija nailaskom na zasjedu doživjela neuspjeh (11. poginulih i veći broj ranjenih), pripadnici naše postrojbe su sudjelovali u  izvlačenju, prihvatu i zbrinjavanju stradalih branitelja  pritom sprječavajući napredovanje neprijatelja prema Suhovarama. Nedugo nakon toga im se priključuje ostatak pripadnika 1. bojne, 2. bojna i pristožerne postrojbe, koje zajedno sa Zapovjedništvom Brigade  preuzimaju bojišnicu  u zoni  odgovornosti  od: s .Lakići – s. Kašić – s.Islam Grčki – pk Baštica – tt 112 – s. Suhovare – Ukalovići – s.Pavići, dok 3. bojna ostaje djelovati na Južnom bojištu. Nadnevka 25. ožujka Brigada preuzima zapovijedanje i postaje  nositelj izvršenja borbenih zadaća Sektora-3. Tijekom proljeća i ljeta 1993. god. pripadnici Brigade odolijevaju čestim napadima neprijatelja, stabiliziraju bojišnicu, provode mjere aktivne obrane te pomicanjem bojišnice  prema neprijatelju zauzimaju strateški povoljniji položaj „Stošja glava“ . Čitavo vrijeme pripadnici brigade  trpe svakodnevna neprijateljska granatiranja i napade. U tom vremenu to je bila jedina aktivna bojišnica u RH ( svakodnevno padalo više stotina projektila ). Nadnevka 15. listopada Brigadi se dolaskom sa Južnog bojišta priključuje i 3.bojna i od tada ona  djeluje kompletna sa tri pješačke bojne i RTD-om. Brigada ostaje na zadarskom ratištu do 30 travnja, 1994. god.    U tom razdoblju Brigada je imala 20 poginulih  i veliki broj ranjenih pripadnika. Zbog uspješnog izvršavanja svih postavljenih zadaća Brigadu je pohvalio načelnik GS OSRH general-zbora Janko Bobetko i istaknuo kao jednu od najboljih pričuvnih postrojba HV-a.